1. 2.  3.

1. Qi Gong iscijeljivanje
2. Qi Gong iscijeljivanje
3. Da li vjerujete u Andjele? Ova fotografija saobracajne nesrece je jedna od nekoliko njih koje je napravio profesionalni policijski fotograf. Nakon razvijanja fotografija sa mjesta nesrece, sluzbenik je ugledao nesto kao prikazu na jednoj fotografiji. Mislio je da se radi o gresci sa njegovim fotoaparatom ili filmom, provjerio je ali oni su radili SAVRSENO! Pogledajte...

4. 5. 6. 7.

4. Fotografija sa vjencanja: Pogledajte duha na vrhu fotografije.
5. Igra vjetra u New York-u: Stvarna forma ili samo dim?
6. Lama Ji, u Leh-u, Ladakh, India: Mnoge fotografije poput ove ovdije prikazuju mjehure svjetlosti u pozadini. Narocito kada se radi o duhovno vaznim mjestima i ljudima.
7. Oni su ovdje!: TV slika ali nema signala! Pogledajte, ovdje je cijela grupa ljudi!

Krugovi u zitu

Ove fotografije pokazuju piktograme na kukuruznim poljima stvorenim od strane vanzemaljaca koristenjem interdimenzionalne tehnologije.

 

1990 1991 1992 

Etchilhampton England 29/7-1990.
Barbury Castle England 16/6-1991.
Silbury Hill England 16/8-1992.

1993 1994 1995 

Bythorn, Huntigdonshire September England 1993.
West stonell England 23/7-1994.
Appleshawn, nr Andower, Hampshire 29/7 England 1995.

1996 1997 1998 

Stonehenge England 1996.
Oliver's Castle, nr Devizes, Wiltshire 23/7 England 1997.
East Field, Alton Barnes, Wiltshire 9/7 England 1998.

1999 2000

West Overton, nr Avebury, Wiltshire 24/6 England 1999.
Avebury Trusloe, nr Avebury, Wiltshire England 22nd July 2000
 

Ljudi iz camca

Zbog nerijesenih problema u Vijetnamu, tisuce ljudi je krenulo preko nemirnih mora u potrazi za boljim. Koristili su camce i improvizirane splavove a gutalo ih je nevrijeme, nevjesto upravljanje i pirati. Njima nista nije islo na ruku; od zla su plovili prema gorem. "Ljude iz camca" su presretali pirati koji su oduzimali sve sto su imali. Samo izuzetno rijetko bi za sobom ostavljali svjedoke. Tisuce zena silovano je i muceno prije nego sto su bacene u more. Ukoliko su imale "srece", bile su, a na zalost i djeca, prodavane u svjetske kupleraje. Najgore od svega je cinjenica da su cesto na moru "ljude iz camaca" sretali mnogi brodovi. Kapetani raznih nacija nisu se ni osvrtali na plac tih ljudi; svijesno su ih ostavljali morskim razbojnicima.

Godine 1986. grupa humanista iz Francuske i Zapadne Njemacke odlucila je nesto pokusati uciniti. Zakupili su brod "Cap Anamoor 2" koji je samo u veljaci i ozujku te godine iz Kineskog mora spasio nekoliko stotina izbjeglica prije nego sto su do njih dosli morski razbojnici.

Jednog jutra, krajem ozujka 1986.godine, osmatrac sa broda "Cap Anamoor 2" primjetio je veliki ali nespretno napravljen splav. Alarmirao je kormilara i brod je promijenio pravac. Prisli su malom brzinom splavu, spremni prihvatiti jadnike. Na palubi su se vec sakupili spasioci, dva lijecnika i gotovo kompletna posada na celu sa kapetanom Linegeom. Clan posade Vijetnamac Li Traon, dovikivao je maloj grupi da se, jedan po jedan, ukrcavaju u spustenu kosaru. Ulrih Dregher, novinar, snimao je cijeli dogadjaj kamerom. Doktor Herger je uzbudjeno komentirao izgled ljudi na splavu. Na splavi su bili jedan starac sa dugom bijelom bradom, nalik na kineskog mandarina, dva mladja covjeka, jedna mladja zena i troje djece. Svi su bili ocajno mrsavi i gotovo bez kapi krvi u obrazima. Starac je izgleda presutno odobrio raspored i jedan od mladjih ljudi je podigao zenu i stavio je u mornarsku kosaru. Ona je pruzila ruke kao da zeli uzeti jedno od djece ili da se pozdravi, ali su mornari snazno podigli kosaru u vis. Jedan od njih je i kriknuo kada je shvatio da na splavi vise nema nikoga.

Doktor Herger je uzbudjeno trljao oci a kormilar sa uzasom shvatio da je toliko pio da mu se svasta prividja. Li Traon je kasnije izjavio da ga je zena molila, na koji metar od pramca broda, da je spasi. A, zatim, nestala je minut kasnije od ostalih na splavi, sa izrazom na licu kao da ju je netko prevario. Kapetan nije zelio tu pojavu "dematerijalizacije" zapisati u dnevnik ali je kasnije priznao da se je to stvarno dogodilo. Uostalo, kamera Ulriha Dregera je sve lijepo zabiljezila, ukljucujuci tu i trenutak kada su "ljudi sa camca" nestali!

BERMUDSKI TROUGAO, MASLO NECASTIVOG ILI RABOTA GOSTIJU IZ SVEMIRA

Nevidljivi horizonti

Famu o "parcetu" zapadnog Atlantika koje, sto na vodi, sto u vazduhu, guta ljude i njihova prevozna sredstva, godine 1950. lansirao je E. V. V. Dzouns, izvestac i danas ugledne americke agencije Asosijeted pres

Legendarni Bermudski trougao nalazi se izmedu istoimenih, Bermudskih ostrva, samostalnog Portorika i Fort Loderdejla, isturenog punkta na americkom poluostrvu Florida. Brodovi, ljudi i avioni tu, navodno, pod misteriozim okolnostima nestaju, da ih vise niko ne vidi na licu Zemlje. Sredinom minulog stoleca ovaj jezoviti komadic zapadnog Atlantika nazvan je "Davoljim trouglom", jer kako su ga drugacije mogli doziveti sujeverni ljudi koji su, prateci zastrasujucu statistiku, uvideli da ta cudnovata vodeno-vazdusna teritorija prosto guta slucajne i namerne prolaznike?
Uskoro je, normalno, osvanula i druga verzija, nesto optimisticnija: nije necastivi taj koji vlada ovozemaljskom crnom rupom nadomak "novog sveta", vec nevolje izazivaju vanzemaljci, koji odatle ljudska bica izvode u caroliju neslucenih dimenzija postojanja!

Izvestaj od 16. septembra

Mit o Trouglu zacela je americka novinska agencija Asosijeted pres izvestajem od 16. septembra 1950. godine. Izvestac E. V. V. Dzouns pisao je o "nedokucivim nestancima" plovila i letelica izmedju obale Floride i Bermudskih ostrva. Dve godine posle ovog intrigantnog napisa, koji vise paznje privlaci iz danasnje, nego iz onovremene perspektive, u magazinu "Fejt" publikovan je clanak Dzordza Senda, koji je javnosti skrenuo paznju na "citavu seriju cudnih isceznuca brodova i ladja, a da ni jedan jedini trag nije ostao, tokom poslednjih nekoliko godina". Sve se to, zabelezio je Send, dogadjalo u "morskom trouglu grubo ogradenom obalama Floride, Bermuda i Portorika".

Nije mnogo vremena proslo, a mnogi su eksperti i zanesenjaci poceli da se oglasavaju ovim povodom. Tako je M. K. Dzesap prvi skrenuo paznju na mogucnost da je na snazi evidentan upliv vanzemaljske inteligencije, sto je pokusao da potkrepi nizom analiza i "dokaza" u knjizi "Slucaj za ufologe". Pisali su, sa slicnim pristupima, o bermudskoj misteriji i Donal I. Kihou i Frenk Edvards, da bi naziv pod kojim se ovaj fenomen i danas svugde u svetu prepoznaje - BERMUDSKI TROUGAO - lansirao Vinsent H. Gadis, koji je 1964. godine objavio clanak pod naslovom "Smrt vreba u Bermudskom trouglu". Famozni tekst se potom nasao i u Gadisovoj knjizi "Nevidljivi horizonti".

I tako je lavina krenula. Svi koji su predosetili da bi od date materije mogli imati ikakve koristi ukljucili su se u nadmetanje, sto mastom, sto drugim sredstvima, oko razotkrivanja bermudskog tajanstva. Ne secamo se kada je stigao poslednji izvestaj o nestanku neke letelice ili broda u ovom volsebnom kutku Pacifika. Ne secamo se, medjutim, ni kada je neki od, brojem nezanemarljivih, dramaticnih slucajeva rasvetljen.

Zakljucak od 4. aprila

Indikativan je, pritom, manir americkih analiticara novijeg doba: storija o Bermudskom trouglu podvrgnuta je procesu disperzacije; prica se, drugim recima, siri i prebacuje na opsti teren... Otuda se, recimo, na sav glas trubi o knjizi Lerija Kusa, koji je - "objasnila" nam je kritika - "skinuo vecinu cini sa ovog toboze misterioznog mesta".

Listajuci neumorno novinsku dokumentaciju, meteoroloske izvestaje i druga zvanicna dokumenta, Kus je - sam je priznao - potvrdio teze sa kojima se u opsezno istrazivanje i upustao. U Bermudskom trouglu, po njegovim nalazima, nije bilo vise "neobjasnjenih nestanaka" ljudi i njihovih prevoznih sredstava nego u bilo kom drugom "problematicnom" cosku nase planetice. Tako se Kus osmelio da objavi knjigu "Tajna Bermudskog trougla je resena".

Dana cetvrtog aprila 1975. godine, u Londonu je, na stranicama visokotiraznog magazina "Fejt", obnarodovan raport kojim se sugerise da su "zvanicno objavljene informacije o ukupno 428 plovecih objekata nestalih sirom sveta od 1955. godine naovamo", odnosno, u tom momentu, u prethodne dve decenije. U "Fejtu" je tada konstatovano da "nema pravog razloga za sumnju da Bermudski trougao guta vise brodova nego bilo koja druga vodena oblast na planeti".